Veliki Tabor,srednjevjekovni grad u Hrvatskom zagorju, 3 km istočno od Desinića. Podižu ga po svemu sudeći Ratkaji, nakon što im je 1502. I. Korvin darovao posjed u ovome dijelu Zagorja. Grad ostaje u njihovu vlasništvu do utrnuća obitelji 1793, a poslije naizmjence prelazi u državno ili privatno vlasništvo; između dva svjetska rata pripadao je slikaru O. Ivekoviću. Na nevisoku brijegu stoji kasnogotička utvrda zašiljena prema prilaznoj strani. Naknadno je okružena ziđem s četiri široke polukružne kule; duž većega dijela toga pojasa gornji je kat istaknut na nizu konzola. Grad nije znatnije pregrađivan te je uglavnom zadržao svoje izvorno obličje. Na zidinama su očuvani kasnogotički i renesansni detalji. Cijeli je zaravanak nekoć opasavao vanjski obrambeni zid, u sklopu kojega je bio do danas očuvani peterokutni bastion. Ali najpoznatiji je po tužnoj ljubavnoj priči o Veroniki Desinićkoj i Fridrichu Celjskom. Danas se u dvorcu nalazi muzej, te se održavaju razne manifestacije kao filmski festival i sl.Plač jadne djevojke još uvijek se čuje u hladnim noćima, znamo da ne vjerujete, ali ipak.....krenite s nama ako ste hrabri, PUTEVIMA HRVATSKOG PLEMSTVA, ŠETNJOM KROZ HRVATSKU POVIJEST 

Lonjsko polje se nalazi nedaleko od Zagreba i ujedno je jedno od najvećih močvarnih područja Europe . To je park prirode, i prekrasan ravničarski krajolik koji živi u skladu sa prirodnim ritmovima svojih rijeka. Lonjsko je polje primjer suživota ljudi i prirode gdje se oni nadopunjuju i razumiju. Najveći je dio parka prekriven stoljetnom, nedirnutom hrastovom šumom, manji dio su pašnjaci i naselja koja su spomenici ruralne arhitekture. Nakon što se upoznate s tim prekrasnim 200-tinjak godina starim hrastovim kućama, svakako treba prošetati uređenim stazama i posjetiti hrastovu šumu, rijeke i pašnjake, dok se šećete tim stazama upoznati ćete se s velikim brojem ptica koje se tu gnjezde, te domaćih i divljih životinja.Osjetite taj dah netaknute prirode taj osjećaj slobode koji Vas neće ostaviti ravnodušnima, i zato osjetite TRADICIJU KOJA ŽIVI

Eufrazijeva bazilika najljepši je sačuvani spomenik ranobizantske umjetnosti na Mediteranu nastao u VI. st. u Poreču u vrijeme biskupa Eufrazija. Iako je nešto manja od ostalih sačuvanih bazilika iz istog perioda, jedinstvena je jer je jedina crkva te vrste sa sačuvanom originalnom strukturom.Glavni objekt kompleksa trobrodna je bazilika sa širim i višim središnjim brodom koji je od bočnih brodova odvojen s dva niza arkada. Sva tri broda završavaju polukružnim apsidama, a u glavnoj apsidi koja je šira i dublja od bočnih, smješten je ciborij. Uz sjeveroistočni kut bazilike nadovezuje se trolisna memorijalna kapela s elipsoidnim predvorjem, a njezino vanjsko predvorje (narteks) povezalo se s prostranim kvadratičnim dvoristem (atrij), na cijoj se zapadnoj strani nalazi osmerostrana krstionica (baptisterij). Na prostoru između sjeverne strane atrija i obale mora podignuta je istovremeno jos jedna velika crkva sa osi okomitom na os glavne bazilike, a koja je u toku Srednjeg vijeka pregrađena u biskupski dvor. Mnogo kasnije nastaju ostali objekti ovog kompleksa. U XVIII. st. cijeli je kompleks teško stradao, mnogi su dijelovi porušeni, a kompletna restauracija izvršena je poslije Drugog svjetskog rata. Eufrazijeva bazilika bogato je ukrašena u bizantskom stilu mozaicima, koji, uz mozaike crkve San Vitale u Ravenni predstavljaju najznačajnije primjerke umjetnosti mozaika u Europi.Umjetnost koja stoljećima govori jezikom koji svi razumiju, kulturno nasljeđe koje je stvarano godinama, nagnat će Vas da malim velikim koracima, zajedno s nama krenete ŠETNJOM KROZ HRVATSKU POVIJEST