Vražji prolaz ime je kanjona koji se nalazi pokraj mjesta Skrad u Gorskom kotaru. Zajedno sa Zelenim virom i Mužićevom hižicom čini zaštićeni krajolik. Kanjon je to rječice Jasle, dug oko dva kilometra, a širok jedva dva metra, čije se stijenke uzdižu i do sto metara u visinu. Kroz kanjon nas vodi uređena stazica, prepuna mostova i stepenica, i ta je šetnja nezaboravan doživljaj.Ljepota prirode koju ćete vidjeti , gorski čisti zrak sigurno su aduti koji će Vas nagnati da krenete s nama u HRVATSKU PUSTOLOVINU  kroz ZELENO SRCE HRVATSKE

Park prirode Kopački rit je poplavno područje u Baranji, na sjeveroistoku Hrvatske, u kutu što ga čine rijeke Drava i Dunav. Park prirode je veličine 17,700 ha, od čega Specijalni zoološki rezervat obuhvaća 8,000 ha. Kopački rit je jedna od najvećih fluvijalno-močvarnih nizina u Europi. Ovo područje tijekom godine značajno mijenja svoj izgled, ovisno o intenzitetu plavljenja, pretežno iz Dunava, te mnogo manje iz Drave. Dijelovi kopna i ritskih voda čine vrlo složen mozaik, a njihov oblik i funkcija u datom trenutku ovise o količini nadošle vode. Uz povremeno plavljene površine - tzv. bare, te udubine kojima struji voda - kanali i fokovi, postoji i nekoliko jezera koja nikad ne presušuju. Najveće jezero je Kopačko jezero, a najdublje je Sakadaško jezero. Zbog svoje očuvanosti kao rijetkog ritskog ekosustava, velike biološke raznolikosti i izuzetne znanstvene i ekološke vrijednosti, Kopački rit je zaštićen statusom statusom Parka prirode. Međunarodni značaj Kopačkog rita potvrđen je 1993. godine uvrštavanjem na popis međunarodno značajnih močvara, sukladno Ramsarskoj konvenciji. Kopački rit uvršten je i u listu ornitološki značajnih područja - IBA (Important Bird Area), a nominiran je i za uvrštenje u UNESCO (Svjetska prirodna baština). Nepregledni trščaci, šume i bare Kopačkog rita te okolni pašnjaci pružaju idealne uvjete za život mnogim vrstama sisavaca: obični jelen (Cervus elaphus), obične srne (Capreolus capreolus), divlja svinja (Sus scrofa), divlja mačka (Felis silvestris), obični jazavac (Meles meles) i dr. Osnovnu ekološku prepoznatljivost Kopačkog rita čini fauna ptica. Zabilježeno je čak 285 vrsta ptica, od kojih 141 vrsta redovno ili povremeno gnijezdi u ritu. Posebno su zanimljive one vrste ptica koje gnijezde u velikim kolonijama - čaplje (Ardea cinerea, Ardea purpurea), obični galeb (Larus ridibundus), bjelobrada čigra (Chlidonias hybrida), veliki vranac (Phalacrocorax carbo) i druge. Na području Kopačkog rita gnijezdi i preko 20 pari orla štekavca (Haliaeetus albicilla), vrsta koja je ugrožena u svjetskim razmjerima. Prilikom proljetne i jesenske selidbe, Kopački rit predstavlja vrlo značajno odmorište za mnoge vrste ptica močvarica te tada u ritu boravi i više stotina tisuća ptica. Svu tu prirodnu ljepotu , najbolje ćete upoznati ako krenete s nama HODATI S PRIRODOM

Bjeloglavi sup jedna je od najvećih ptica koje lete, raspona krila i do 2.80 m, a može doseći težinu i do 15 kg. Dugoživuća je vrsta i neki su supovi doživjeli 60 godina. Godišnje ženka snese 1 jaje, nekad već u prosincu, na kojem se zatim redovito tijekom gotovo dva mjeseca izmjenjuju oba roditelja. Po izvaljivanju, mladi raste u gnijezdu oko 4 mjeseca, prije nego se otisne u samostalnu potragu za hranom. Ipak, još je mjesec-dva vezan uz roditelje koji ga podučavaju letjeti.Po osamostaljivanju, mladi napušta koloniju i kreće na lutanje: na sjever u Alpe, te na jug sve do srednje Afrike. Kad nakon pet godina spolno sazrije, pronalazi bračnog partnera i zatim se vraća sviti gnijezdo, ponekad upravo na litici na kojoj je rođen. Leti brzinom i do 120 km/h, iako prilikom potrage za hranom obično jedri, bez mahanja krilima, brzinom od 40-60 km/h.Bjeloglavi supovi hrane se isključivo uginulim životinjama i ne napadaju živi plijen. Pronalazeći strvine i hraneći se njima zaustavljaju zarazu i tako sprečavaju stočne epidemije. No, strvine su hrana koja se pojavljuje neredovito, pa se u supova razvio druževan život: gnijezde u kolonijama s većim brojem jedinki, a i u potragu za hranom kreću u grupama. Danas bez postojanja tradicijskog ovčarenja pri kojem ovce čitavu godinu ostaju vani (pa je u takvih ovaca povećana smrtnost) ne bi bilo niti supova. Tako supovi posredno ovise o čovjeku – ovčaru, ali i čovjek o njima – posebice na kršu gdje ne može zakapati uginule ovce. Zahvaljujući takvoj vezi, koja traje već više tisuća godina, supovi su još uvijek jedan od najljepših ukrasa našeg neba.Ovu prekrasnu životinju u njenom prirodnom obitavalištu na svega par metara od Vas možete vidjeti ako zajedno s nama krenete HODATI S PRIRODOM kroz HRVATSKU PUSTOLOVINU